Sarajevo, Azra i struja koja još traje: Sjećanje na noć kad je Dom mladih zadrhtao

U septembru 1980. godine, Dom mladih u Sarajevu bio je mjesto gdje se rodila nova energija. Mjesto gdje se susreo duh pobune, poezije i rokenrola – i gdje je, uprkos sumnjama, publika pokazala da Sarajevo ne samo da zna za novi val, nego ga i razumije bolje nego iko.

Tog 6. septembra, zahvaljujući tada novom organizatoru Ljubi Pavloviću, grupa Azra održala je svoj prvi koncert u glavnom gradu Bosne i Hercegovine. Bio je to veliki trenutak ne samo za sarajevsku muzičku scenu, već i za Dom mladih, koji je tada tek počeo obnavljati svoju kulturnu misiju nakon perioda zastoja. Ljubo Pavlović je, uprkos političkim pritiscima i nerazumijevanju, odlučio da prvi veliki koncert u njegovoj organizaciji bude upravo Azra. Bilo je potrebno objašnjavati čak i značenje imena benda – da to nije nikakva provokacija, već poetski simbol, pjesma utemeljena u bosanskoj kulturnoj i književnoj tradiciji.

A onda je došla publika.

Red pred Domom mladih počeo se formirati još ujutro u deset. Ulaznice su se obično prodavale tek od podneva, ali tog dana red je već bio stotinjak metara dug. Nitko to dotad nije vidio. Niko nije znao procijeniti koliko je ljudi stvarno stajalo, čekalo, nestrpljivošću izazivalo vibracije koje su se već tada mogle osjetiti u zraku Skenderije.

I navečer – eksplozija.

Više od tri hiljade ljudi, natiskani ispred, iza, sa strane, na stepenicama, svuda gdje se moglo smjestiti tijelo željno zvuka. Sve za jednu noć u kojoj je Sarajevo reklo „da“ nečemu novom, nečemu hrabrom, iskrenom i energičnom. Publici nije trebao marketing – samo jedan pano ispred Skenderije bio je dovoljan da se proširi glas. Jer kada je poruka autentična, ona nađe put.

Među prisutnima te noći bio je i Goran Bregović. Zamolio je da bude negdje gdje neće izazvati pažnju – da ne remeti atmosferu, već da je upije. Ljubo mu je našao mjesto direktno iza bine, iz sjene je gledao kako Sarajevo diše s Azrom.

„Toliku količinu energije benda i publike nisam vidio – od prve sekunde do zadnjeg tona,“ prisjećao se Pavlović. „Izgledalo je kao da ih spaja Teslin elektricitet.“

Johnny Štulić je bio šokiran. Nije vjerovao da toliki broj ljudi može stati u taj prostor. Nije vjerovao da u Sarajevu neko uopšte zna ko su oni. Bio je naviknut na sumnju, ali Sarajevo mu je pokazalo da nova energija ne poznaje granice. Taj koncert je promijenio sve. Ne samo za Azru, već i za Dom mladih. Jer tog dana, zgrada u srcu grada nije bila samo prostor – bila je simbol.

Bila je mjesto gdje se ukrstila pjesma i politika, publika i poruka, neizvjesnost i potvrda.

Danas, više od četrdeset godina kasnije, Skenderija i Dom mladih prisjećaju se te noći ne s nostalgijom, nego s ponosom.

Ponosom jer je Sarajevo tada pokazalo da zna prepoznati istinu. Da zna stajati uz umjetnost, čak i kad ona dolazi izvan očekivanih okvira. Taj koncert Azre ostaje zapisan ne samo u knjigama kao što je “Zamisli život… Novi val – prva generacija” Dušana Vesića, već i u kolektivnom pamćenju grada koji nikada nije bio samo publika – nego uvijek partner u kreaciji.

– Izvor: Knjiga Dušana Vesića “Zamisli život… Novi val – prva generacija”, Naklada Ljevak, 2020. / Portal: Ravno do dna